Obred Velikog četvrtka

U ozračju duboke tišine i pobožnosti, na Veliki četvrtak u našoj župi svečano je započelo Vazmeno trodnevlje – središte liturgijske godine. Misu Večere Gospodnje predvodio je don Ivan, uz koncelebraciju svih salezijanaca naše župe te don Danijela, u zajedništvu s brojnim vjernicima.

U nadahnutoj propovijedi, don Ivan nas je uveo u dubinu smisla Velikog četvrtka. Govorio je o značenju riječi spomen i spomen čin, ističući kako se Izraelci kroz prvu Pashu prisjećaju oslobođenja iz egipatskog ropstva – događaja koji nisu slavili samo kao prošlost, već kao stvarnost koja se obnavlja. U tom kontekstu, Isus na Posljednjoj večeri sa svojim apostolima slavi upravo taj spomen prve Pashe, ali istovremeno ulazi u svoju vlastitu Pashu. Tim činom Isus ispunjava značenje prve Pashe i ustanovljuje Euharistiju kao spomen čin svoje Pashe – svoje muke, smrti i uskrsnuća. To je otajstvo koje mi vjernici danas slavimo u svakoj svetoj misi.

Isus nam tada nije ostavio samo obred, već i primjer. Uzeo je i oprao noge svojim učenicima – činom ljubavi i služenja. Upravo na to smo i mi pozvani: služiti jedni drugima u poniznosti i ljubavi.

Nakon propovijedi uslijedio je obred pranja nogu dvanaestorici župljana – “našim apostolima” – koji je u tišini i sabranosti dočarao Isusov gest služenja.

Slavlje se nastavilo Euharistijom, a nakon svete pričesti Presveti oltarski sakrament je u svečanoj procesiji prenesen na pomoćni oltar, gdje su vjernici ostali u tišini i molitvi. Obred je završio u tišini, bez završnog blagoslova, kao uvod u Isusovu muku koju ćemo u danima koji slijede razmatrati i slaviti.